Pathfinder-i na kampu u Bačkoj palanci
februar 11, 2010
Sokolovi u Blicu
mart 10, 2010

Ovog jutra nestrpljenje je dostiglo vrhunac. Sanja se premeštala sa jedne noge na drugu i po ko zna koji put ponovila: „Jedva čekam popodne!“ Jelisaveta se na to samo nasmešila, a Ana i Minja su se pogledale i nešto prošaputale jedna drugoj. Josif i Marko su poslednjih nekoliko dana bili bolesni, sada im je bolje ali u toku pre podneva još uvek odmaraju da bi bili potpuno spremni za popodne. Anja i Miloš takođe sa nestrpljenjem čekaju da se kazaljke približe poslepodnevnim satima. Jelena je tiha, ali se zagonetno smeška, Nikola neprestano gleda na sat i čeka. Ema je propustila takmičenje u karateu jer danas mora da obavi nešto važnije od toga, a Jovan skakuće oko Kize i Bobe u želji da oslušne kako oni prave planove za to popodne.

Možda se pitate ko su oni i šta to sa tolikim nestrpljenjem čekaju? Dozvolite mi da vam predstavim SOKOLOVE – prve članove prvog izviđačkog odreda koji je formiran na tlu JIEU. Iako hrišćanski izviđači u oviru adventističke crkve postoje još od 1907. godine, u našoj zemlji je prvi odred formiran (samo posle 100 i kusur godina :)…) u oktobru 2009. godine, a danas, 20. februara 2010. godine SOKOLOVI će biti i zvanično primljeni u veliku porodicu hrišćanskih izviđača u svetu.

Svečanost primanja sa podelom marama i izviđačkih knjižica održana je u HAC Negotin, sa početkom u 17:00h. Nove izviđače može da primi samo neko ko je već izviđač i zbog toga je sa nama danas bio naš dragi gost Slobodan Bobo Marčeta, vođa izviđača u Hrvatskoj (Jadranskoj) konferenciji. On se najpre svima nama obratio ohrabrujućim rečima i sve nas pozvao da budemo verni Bogu i dužnosti kao što je magnetna igla verna Severnom polu. Bobo je predao maramu Draganu Grujičiću, sekretaru za mlade u JIEU kao vođi izviđača u našoj zemlji. Svoju maramu je dobio i Zoran Jovanović Kiza kao vođa SOKOLOVA, a zatim i ostale vođe jata i patrola, njihovi zamenici, svi poletarci, izviđači i skauti koji su redovno dolazili na sastanke.

Posle zvanične svečanosti odvojili smo par trenutaka za fotografisanje, a onda smo druženje nastavili uz zakusku koju su pripremile mame i bake i naravno uz izviđačke igre koje su vodili Bobo, Gruja i Kiza, a u kojima smo stvarno uživali.

Ali tu nije bio kraj. Sutradan, u nedelju, imali smo pravi sastanak izviđača sa mnogo aktivnosti. Duhovna poruka, pevanje omiljenih pesama, razvijanje timskog duha i saradnje kroz zajedničke igre, proveravanje osećaja za zapažanje i znanja iz Biblije, matematike, istorije, geografije, biologije i izviđaštva kroz igru sakrivenih poruka, učenje osnovnih pojmova o kompasu, azimutu i orijentaciji u prirodi – mnoštvo aktivnosti koje su nam donele radost i zbog kojih nam je bilo žao što se sastanak približio kraju.

Ova dva dana bila su pravi blagoslov za sve nas. Naše početno nestrpljenje se u potpunosti isplatilo i sada jedva čekamo svako sledeće druženje. Među nama ima i onih koji su se kasnije priključili izviđačima i sada oni sa nestrpljenjem čekaju da budu primljeni na kampu koji se planira za maj 2010. godine. Ako i vi želite da doživite nešto slično, pridružite se izviđačima u vašem kraju, pa ćemo imati priliku da se upoznamo možda na nekom od kampova.

Izviđački pozdrav od SOKOLOVA!

Slađa Marković (PR Sokolova)